ANDREA BOCELLI

Detalji

Datum: 22.10.2007.
Vreme: 15:48
Mesto:
Organizator:

Podeli
Oznake
ANDREA BOCELLI
Bočeli, koji je kao pevač debitovao 1993. godine, a prvu nagradu za solo pevanje dobio za “O sole mio”, prozvan je “četvrtim tenorom”, uz Lucana Pavarotija, Plasida Dominga i Hozea Karerasa.

Rodjen 1958. godine u Toskani, Bočeli je izgubio vid u 12. godini, posle udarca zadobijenog dok je igrao fudbal. Uprkos tome, diplomirao je prava na Univerzitetu u Pizi, navodeći da su ga zavičajna tradicija, kao i roditeljsko vaspitanje naučili da nikada ne prihvata životne teškoće pasivno, već da se bori s njima.

Po završetku studija, radio je godinu dana kao advokat, a potom se potpuno posvetio muzici, uzimajuci časove od maestro Betarinija (Bettarini), sve do njegove smrti 1997. u 83. godini.

U proleće 1992. godine, pop zvezda Cukero (Zucchero) tražio je tenora koji bi snimio pesmu “Miserere”, koju su komponovali on i Bono iz U2. U nadi da ubedi Pavarotija, predložio je duet Bočeliju, snimio demo snimak, a kada ga je Pavaroti čuo, rekao je: ”Ko je pevač? Ja vam ne trebam. Ne bih mogao da uradim bolje!”. Ipak, prihvatio je Cukerov predlog za duet.

Godinu dana kasnije, Bočeli je sa Cukerom bio na evropskoj turneji, pevajući Pavarotijevu deonicu iz “Miserere”, a potom je u San Remu otpevao oba dela i dobio najviše ocene. Na festivalu u San Remu je 1994. godine dobio nagradu za "Il Mare Calmo Della Sera" u glavnoj kategoriji “Novi predlozi” (Nuove Proposte), a ubrzo je snimio i prvi CD "Il Mare Calmo Della Sera", koji je stekao zlatni tiraž.

U septembru 1994. godine debitovao je u operi “Magbet” u Pizi, a za Božić te godine pevao je i pred papom u Rimu.

U saradnji sa engleskim sopranom Sarom Brajtmen (Sarah Brightman), bivšom suprugom Endrjua Lojda Webera (Andrew Lloyd Weber), snimio je 1996. godine “Time To Say Goodbay”, koja je premašila sve rekorde prodaje i donela im Eho nagradu za najbolji singl godine.

Bočeli je 1997. snimio četvrti album “Romanza”, a 1998. i “Aria”. Te godine kročio je i na američku scenu, najpre koncertom u Kenedi centru u Vašingtonu, a potom i na rasprodatom koncertu u Medison Skver Gardenu , u okviru američke turneje.

Dodatnu popularnost stekao je posle dueta sa Selin Dion (Celine), koja je za njega rekla: “Kada bi Bog pevao, zvučao bi kao Andrea Bočeli”.

Bočeli je 1999. pevao i "The Prayer" za saundtrek animiranog filma "Quest for Camelot", a njegov duet sa Selin Dion dobio je Zlatnog globusa. Na dodeli Gremija te godine bio je nominovan za “najboljeg novog umetnika”, a na dodeli Oskara sa Dionovom za najbolju pesmu “The Prayer”. Iste godine objavio je i šesti album “Sogno”.

Izmedju ostalog, američku turneju te godine završio je trijumfom pred oko 18.000 ljudi na Holivud boulu, a na poziv Stivena Spilberga (Steven Spielberg), pevao je i pred tadašnjim američkim predsednikom Bilom Klintonom. Učestvovao je i na humanitarnom koncertu Majkla Dzeksona (Michael Jackson) na minhenskom olimpijskom stadionu.

Sedmi album "Sacred Arias" doneo mu je status prvog pevača koji je zauzeo prva tri mesta na američkim listama klasične muzike, izdanjima “Sacred Arias”, “Aria” i “Viaggio Italiano”.

Krajem 1999. u Italiji mu je objavljena autobiografija "La musica del silenzio".

Naredne godine bio dva puta nominovan za Gremi, a objavio je i svoj sedmi album “Verdi”, a potom i prvu kompilaciju operskih arija.

Tokom 2001. snimio je video/DVD za novi CD “Cieli di Toscana”, za koji je dobio nagradu za više od 40 miliona primeraka prodatih širom sveta. Naredne godine Bočeli je dobio dve Svetske muzičke nagrade u Monte Karlu - za najprodavanijeg umetnika klasične muzike i najprodavanijeg italijanskog umetnika.

Bočeli je 2003. dobio i Brit nagradu za klasičnu muziku za izvanredni doprinos muzičkoj umetnosti, a krajem godine predstavio je i novi CD "Sentimento".

Bočeli i njegova supruga Enrika (Enrica) imaju dva sina.

Organizator koncerta je kompanija BIDC (Balkan International Distribution Council), a pokrovitelji su Ministarstvo kulture Srbije i Skupština Beograda.

Deo prihoda od koncerta namenjen je izgradnji nove zgrade Beogradske opere.
Top